Klimatske promjene (3) – zeleni zaokret

Vrijeme čitanja: 9 min

Za ublažavanje klimatskih promjena nužna je održivost, smanjenje zagađenja okoliša i atmosfere, proizvodnja energije iz prirodnih izvora i razvoj zelene industrije. Dok se borimo s tim egzistencijalnim izazovom, moramo se pripremiti za korjenite promjene u gospodarskim djelatnostima. To je pitanje opstanka koje ne postavljaju samo znanstvenici koji smatraju da je racionalno gospodarenje prirodnim resursima, smanjenje potrošnje i otpada glavni instrument za ublažavanje klimatskih promjena. Ideja da ćemo pridonijeti ozdravljenju planeta samo smanjenjem emisije stakleničkih plinova nije realna. Treba usvajati nova tehnološka znanja i već stečena iskustva održivim proizvodnim metodama, što će u budućnosti imati odlučujuću ulogu u konkurentnosti diljem svijeta. To znači da će zacrtani planovi za ublažavanje klimatskih promjena radikalno promijeniti način proizvodnje i gospodarstvenu strukturu. Prijelaz na zelenu industriju otvara put za nove poslove, zanimanja i radna mjesta što može dovesti do boljih životnih uvjeta i ubrzati ozdravljenje našeg planeta.

Međunarodna organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj – UNIDO  pokrenula je Inicijativu za zelenu industriju koja se temelji na ekološki povoljnim procesima i održivom razvoju. Sigurna, učinkovita i čistija proizvodnja uključuje brigu o proizvodnim materijalima, energiji i vodi, kako bi se osigurala racionalna potrošnja tih prirodnih resursa te smanjio otpad i emisija stakleničkih plinova. Uz to se za sve procese, proizvode i usluge primjenjuje preventivna ekološka strategija kako bi se smanjili rizici za ljude i okoliš.

Tu valja spomenuti Stockholmsku konvenciju o zaštiti ljudskog zdravlja i okoliša od kemikalija i organskih zagađivača koji štetno djeluju i teško se razgrađuju te Montrealski protokol o zaštiti okoliša, osmišljen za zaštitu ozonskog omotača postupnim ukidanjem proizvodnje niza tvari odgovornih za oštećenje ozona.

Održivost je ključni pojam u kontekstu razvoja, ona je imperativ za pojedince, gospodarstvo i društvo, strateška poluga za stvaranje novih vrijednosti. Tko brzo ne reagira zaostat će, zato tvrtke koje su to shvatile uvode zelene i klimatski neštetne tehnologije te brzo mijenjaju konkurentsko okruženje. Zaokret prema zelenim procesima i održivom pristupu u svim djelatnostima postaje nužnost, ali i bolja poslovna prilika.

Za održivost nije dovoljno samo spriječiti povećanje temperature. Izazov je mnogo složeniji. Treba promicati nove mjere za zaštitu okoliša i društva, uvoditi racionalno upravljanje i strože standarde. Samo u posljednje dvije godine utrostručio se broj tvrtki koje su se posvetile znanstveno utemeljenim ciljevima održivosti.

Za početak – sunce…

Prvi korak prema zelenoj industriji je proizvodnja energije iz obnovljivih izvora. Sunce, vjetar, voda, geotermalna masa i biomasa neiscrpni su izvori, a tehnologije i procesi primjenjivi u proizvodnji energije stalno se unapređuju i nisu štetni za okoliš.

Solarna energija je motor svih obnovljivih izvora jer je Sunčevo zračenje neiscrpno. Količina njegove energije apsorbirana u Zemljinoj atmosferi, oceanima i tlu tijekom jednog sata mogla bi zadovoljiti energetske potrebe čovječanstva kroz cijelu godinu.  Sunčeva je energija čist izvor jer se primjenom solarnih ćelija izravno pretvara u električnu pa nema štetnih emisija ni zagađenja. Nepobitno, energetska je budućnost okrenuta Suncu pa je u području solarnih tehnologija sve više inovacija. Osim tradicijskih fotonaponskih panela kojima se Sunčeva energija aktivno pretvara u električnu i kolektora za toplu vodu, razvijen je niz praktičnih proizvoda poput solarnog crijepa i solarne cigle te metoda za gradnju solarnih fasada i solarne rasvjete. Međutim, najveći je problem kako proizvedenu energiju uskladištiti jer dosadašnje su tehnologije vrlo skupe.
Znanstvenici američkog centra Eni-MIT Solar Frontiers Daniel Nocera i Matthew Kanan otkrili su kako bi se solarna energija mogla jeftino i vrlo učinkovito pohranjivati. Razvili su proces kojim se pomoću Sunčeve energije molekula vode razdvaja na vodik i kisik, a poslije se vodik i kisik unutar gorive ćelije mogu rekombinirati stvarajući električnu energiju bez ugljičnog dioksida. Ključna komponenta u tom procesu umjetne fotosinteze je novi katalizator koji iz vode vadi kisik. Sastoji se od kobalta, fosfata i elektrode smještene u vodu. Kada električna energija – iz fotonaponske ćelije, vjetroturbine ili bilo kojeg drugog izvora – prolazi kroz elektrodu, kobalt i fosfat stvaraju tanki film na elektrodi i proizvodi se kisik.

To otkriće otvara vrata razvoju novih tehnologija za pohranu električne energije iz obnovljivih izvora čime se može smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima i ublažiti problemi globalnih klimatskih promjena. Dapače, klasična električna mreža mogla bi postati prošlost.
Na MIT-u postoji i Future Energy Systems Center – istraživački industrijski konzorcij koji se bavi problemima prelaska proizvodnje električne energije s fosilnih goriva na obnovljive izvore na temelju analiza novih tehnologija iz raznih područja te ekonomskog razvoja. U centru provode integriranu analizu energetskog sustava, pružajući uvid u složene transformacijske procese u raznim područjima što će drastično promijeniti energetske i transportne sustave, industriju i urbanizirani okoliš.

… i vjetar

Vjetar je bogat, obnovljiv, lako dostupan i čist izvor energije, no danas vjetroelektrane pokrivaju tek jedan posto svjetskih potreba. S obzirom na to da izračunana srednja vrijednost brzine vjetra za određenu lokaciju jako varira, ne može se pouzdano predvidjeti koju količinu energije vjetroagregat može proizvesti. Kako se velika količina energije dobiva pri većim brzinama, najviše energije dolazi na mahove kao i vjetar. Zbog toga vjetroelektrane nemaju stalnu snagu pa postrojenja koja napajaju vjetroagregati moraju imati osiguranu električnu energiju i iz nekog drugog izvora. Stalnost snage kod vjetroelektrana mogle bi osigurati naprednije tehnologije za spremanje energije – poput Nocera-Kanan procesa -tako da se energija dobivena za jačeg vjetra može iskoristiti i onda kada ga nema.

Zbog klimatskih promjena i globalnog zatopljenja, procesi tijekom proizvodnje električne energije moraju se osloboditi emisije ugljičnog dioksida kako bi se do sredine stoljeća uspostavio čist elektroenergetski sustav. To znači da glavni izvori za proizvodnju energije moraju postati i ostati solarno zračenje i vjetar, da treba unaprijediti skladištenje energije i bolje povezati električnu mrežu s industrijom te drugim gospodarskim i društvenim područjima.

Bečke solarne farme

Evo primjera kako se to radi u Austriji. Proizvodnja solarne energije snažno se promovira pa se od prošle godine gotovo udvostručila. U Beču je osnovan i posebna agencija koja nudi podršku i privatnim osobama i tvrtkama. Cilj im je da se do 2030. godine u Beču iz solarne energije – pri jakom suncu – proizvodi 800 megavata snage električne energije dok – za usporedbu – hidroelektrana Freudenau pri dobrom vodostaju Dunava proizvodi 170 megavata.

Njihove takozvane građanske solarne elektrane već postoje desetak godina i zamišljene su kao način da sami Bečani sudjeluju u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.  Jednom kroz investicijski potencijal samih građana, ali i kroz  poticaje za projekte obnovljive energije.Tako bečka gradska vlast u proces prelaska na obnovljive izvore uključuje i udružuje male investitore gradeći solarne “farme” koje su u njihovom vlasništvu. To je odličan način da se u energetsku tranziciju uključe i oni pojedinci koji nemaju sredstava za postavljanje vlastitih fotonaponskih sustava. Dobar primjer takvog projekta je solarna farma u bečkom okrugu Donaustadt. To najveće solarno postrojenje u Austriji, snage 11,5 MW, pušteno u rad u ožujku prošle godine. Važno je da su svi ugrađeni solarni paneli u toj elektrani (cijene od 475 eura po komadu) rasprodani u samo 26 sati! Tako su brže skupljena sredstva za projekt, a svim građanima investitorima je zajamčen godišnji prihod od prodaje energije.

Ulaganjem Bečana grad je priskrbio više od 38 milijuna eura privatnog novca. Zasad u Beču i Donjoj Austriji radi 28 građanskih solarnih elektrana snage 20,5 megavata i opskrbljuju 8400 kućanstava. Važno je napomenuti i da tako proizvedena energija smanjuje emisiju CO2 za 12.000 tona godišnje u usporedbi s proizvodnjom iz fosilnih goriva. Danas bečke vlasti nude građanima kupnju dionica u novom fotonaponskom parku koji se gradi na središnjem gradskom groblju. Bit će to 29. građanska solarna elektrana, treća po veličini, a proizvodit će 1,4 megavata i opskrbljivati 570 kućanstava.

Održive inovacije

Stanovništvo našeg planeta povećava se dnevno za 140.000 ljudi što uvjetuje sve veću potrošnju prirodnih resursa i ugrožava ekološku ravnotežu. Kako bismo postigli održivi  rast moramo dobiti više od svake tone materijala, od svakog hektara zemlje i svakog džula energije. Zato je ulaganje u zelene inovacije važno za osiguravanje globalno zdravog gospodarstva i ekološki odgovornog društva.
Održive inovacije omogućuju tehnološke promjene koje mogu značajno utjecati na očuvanje i zaštitu okoliša te ublažiti utjecaj klimatskih promjena. Neosporno je da su ekološke inovacije i tehnologije bitne za budućnost planeta pa tom segmentu i Europska unija posvećuje sve više pažnje. Gospodarski prosperitet suštinski je povezan s prirodnim okolišem, a globalna potražnja za obnovljivom energijom i učinkovita rješenja za zelenu proizvodnju bit će u budućnosti izvor novih radnih mjesta i zdravog gospodarskog rasta.

Zapravo, europska zelena industrija je već u procvatu. Sektor zaštite okoliša porastao je od 2000. do 2011. godine za više od 50 % i jedno je od rijetkih gospodarskih područja koje nije drastično pogodila financijska kriza 2008. Europska ekološka industrija danas već zapošljava 3,4 milijuna ljudi i opskrbljuje zelenim tehnologijama trećinu globalnog tržišta  koje vrijedi trilijun eura. Gotovo polovica europskih tvrtki u industriji, poljoprivredi, vodoopskrbi i prehrambenim uslugama već je uvela ekološke inovacije i ima od toga koristi. Europska komisija je razvila akcijski plan EcoAP koji potiče razvoj i širok raspon ekoloških inovativnih procesa, proizvoda i usluga što uključuje i pilot program za pomoć u primjeni vrhunskih zelenih tehnologija koji je posebno koristan za mala i srednja poduzeća.
EcoAP je važan element za održivu potrošnju i proizvodnju pa u okviru tog plana, Europski fond za strateška ulaganja podupire ulaganja u infrastrukturu, obrazovanje, istraživanje i inovacije, a osnovane su i nagrade kao priznanje onima koji predvode u primjeni zelenih procesa i održivih inovacija. Organiziraju se forumi i sajmovi, prikupljaju se korisni podaci o uspješnosti primjene ekoloških inovacija ne samo u EU već i širom svijeta. One su nužne za poslovanje u kružnom gospodarstvu što uključuje sve od dizajna, inovativnih proizvodnih procesa i poslovnih modela do tržišta i potrošnje.

Cilj europske strategije kružnog gospodarstva jest transformirati Europu u konkurentnije i učinkovitije gospodarstvo i tržište gdje zelene inovacije imaju glavnu ulogu u osmišljavanju novih radnih mjesta, u što je, dakako, uključena i zaštita okoliša. Kao što pokazuju brojni praktični primjeri iz industrije, rezultati su vrlo povoljni – zelene inovacije u tvrtkama smanjuju proizvodne troškova uz veću produktivnost i dobit, povećavaju njihov ugled među kupcima i postale su snažan instrument koji djeluje pozitivno na gospodarstvo i društvo.
U kružnom gospodarstvu otvaraju se nove mogućnosti za inovativne poslovne modele i koncepte, a novi načini primjene i upotrebe  pojedinih proizvoda također mogu smanjiti utjecaj na okoliš. Naprimjer, proizvode koji im ne trebaju svakodnevno ljudi mogu dijeliti s drugima ili ih unajmiti samo kad im zatreba. Iznajmljivanje i posudba proizvoda ima veću fleksibilnost pa će jedan proizvod tijekom svog životnog vijeka biti bolje iskorišten jer će poslužiti mnogima. Zato pojedine tvrtke sve češće u cijenu proizvoda koji kupac kupuje uključuju i uslugu popravka i nadogradnje, kako bi mu produžili vijek trajanja i poboljšali upotrebljivost.

Zeleni plan i digitalizacija

Tehnološke inovacije i način na koji se primjenjuju omogućuju industriji da stvori nove ljudima korisne proizvode koji neće ugrožavati planet. U održivoj proizvodnji vodi se briga o sprečavanju zagađenja i nastoji se da životni ciklus proizvoda bude što duži te da se nakon upotrebe može reciklirati, a materijal ponovno upotrijebiti kao sekundarna sirovina.  Na temelju takvog razmišljanja nastao je Europski zeleni plan – Green Deal. To je nova strategija za prijelaz na održivo gospodarstvo i na kružne poslovne modele pomoću digitalnih rješenja.

U skladu s ciljevima europskog Green Deala i održivog razvoja, potiče se digitalizacija poljoprivrednih gospodarstava i ruralnih zajednica, a promiču se i održivi modeli u opskrbnom prehrambenom lancu, uključujući materijale i ambalažu prehrambenih proizvoda. Za to već postoji široka mreža koja uključuje startup tvrtke, inovatore te razne stručnjake. I zdravstveni sektor prolazi kroz brzu transformaciju prihvaćajući digitalna rješenja i umjetnu inteligenciju. Zelena rješenja u zdravstvenom području već su široko primjenjiva i svestrano korisna. Sve brže jača primjena e-zdravlja i umjetne inteligencije što osigurava brži i učinkovitiji pristup zdravstvenoj skrbi i bolju povezanost zdravstvenog osoblja.
Plastika, koja tijekom posljednjeg stoljeća ima važnu ulogu u globalnom gospodarstvu, jer se primjenjuje stalno i svugdje, napunila je oceane i odlagališta otpada. Razmjenjuju se ideje sa svima koji traže rješenja kako je ukloniti i oporabiti, kao i ostale umjetne materijale. Tu su od velike koristi digitalne tehnologije za praćenje podataka o odlaganju, recikliranju i preupotrebi recikliranih materijala u novim proizvodima. Primjećujemo kako  “plastika za jednokratnu upotrebu” konačno nestaje iz našeg okruženja (žličica za kavu, sladoled, jednokratni pribor za jelo…)

Ugljična neutralnost

Zagađena atmosfera, Zemlja koja gori i podivljali oceani doslovce ugrožavaju sve živo. Civilizacijski napredak koji nam je omogućio komforniji život skupo nas košta jer nismo samo zanemarili prirodu već je uništavamo iz dana u dan. Ako to ne shvatimo danas i ne promijenimo smjer – nema više sutra.
Kako bi se umanjilo globalno zagrijavanje, sve više zemalja, gradova i tvrtki obvezuje se da će do 2050. godine dostići ugljičnu neutralnost, što znači da će ukloniti onoliko ugljičnog dioksida koliko ga proizvedu. Klimatske promjene su sve žešće i nepredvidljivije. Zato su u skladu s Pariškim sporazumom postavljeni kratkoročni i srednjoročni ciljevi za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Već se 197 zemalja obvezalo da će zadržati rast temperature znatno ispod 1,5°C kako bi se izbjegle teške posljedice klimatskih promjena. Da se to postigne treba uravnotežiti količinu stakleničkih plinova koje emitiramo u atmosferu s onim što izvučemo. Želimo li to postići do polovice stoljeća, globalne emisije ugljičnog dioksida uzrokovane ljudskim djelovanjem trebale bi do 2030. pasti za oko 45 % u odnosu na razine iz 2010. godine (utvrđeno na međudržavnom IPCC panelu o klimatskim promjenama održanom 2018. godine). To znači da se sve emisije uzrokovane ljudskim djelovanjem koje se ne mogu smanjiti, moraju uravnotežiti uklanjanjem CO2 iz atmosfere.

Prirodni gutači, takozvani ponori ugljičnog dioksida, koji ga apsorbiraju više nego što ga proizvedu su šume, tlo i oceani. Šume generiraju kisik i gutaju CO2 no šumski požari, sječa šuma i izgradnja na zemljanim površinama imaju suprotni efekt. Manje je poznato  da su najveći proizvođači kisika u oceanima. To su mikroskopski sitni (biljni) fitoplanktoni, koji plutaju u površinskim vodama i dobivaju energiju fotosintezom. Ujedno su i veliki gutači ugljičnog dioksida. Zato je bitno smanjiti zagađenost oceana jer to ugrožava i ta sitna stvorenja koja igraju ključnu ulogu u sada više ne u zadržavanju klime kakvu poznajemo iz prošlosti, već tek u usporavanju dramatičnih klimatskih promjena kojima svjedočimo.

Europska unija je ugljičnu neutralnost – kao cilj Net Zero – prva unijela u zakon i zato pooštrava svoju energetsku politiku i propise. Pokrenuta je inicijativa Net Zero Tracker s mapiranim zemljama, gradovima, regijama i tvrtkama koje su prihvatile tu obvezu, kako bi se dobio dojam koliko je vjerojatno da se postigne cilj. Prema Net Zero Trackeru, 90 % globalnog gospodarstva zalaže se za ugljičnu neutralnost. Državne obveze pokrivaju 88 % globalnih emisija i uključuju 85 % stanovništva (od siječnja 2022.), a od 2000 najvećih svjetskih javnih kompanija za Net Zero su se odlučile već 683.

Umjesto zaključka – izazovi prilagodbe

Dosezanje ugljične neutralnosti zahtijeva velike promjene u poslovanju uz primjenu zelenih tehnologija, procesa i metoda. Svi koji su pristali dobili su zadatak da održivost prihvate kao obvezu, a ne kao priliku. Za donošenje odluka u svim industrijskim procesima od dizajna do tržišta nužno je inteligentno povezivanje i analiza podataka. Zato se treba digitalno povezati i konačno početi sustavno prikupljati podatke na cijelom planetu na temelju kojih se mogu donositi pametne odluke na putu prema ugljičnoj neutralnosti.

McKinsey&Company, tvrtka kojoj je svrha stvaranje pozitivnih promjena u svijetu, istraživala je gospodarske i društvene izazove tijekom prilagodbe klimatskim promjenama i moguće rizike do postizanja ugljične neutralnosti. Njihova analiza nije predviđanje već hipotetska simulacija poteškoća koje će se pritom javljati. Smatraju da će tranzicija biti univerzalna, s neujednačenim učincima u pojedinim sektorima i zemljama. No, prastara globalna ekonomija je na izdisaju i zato pozivaju na hitne promjene koje donose nove ekonomske prilike i otvaraju jasne mogućnosti za rješavanje globalnih izazova.

Iako su pred nama teški zadaci ljudska domišljatost može riješiti Net Zero jednadžbu baš kao što su riješeni i drugi naizgled nerješivi problemi u prošlosti. Glavno je pitanje hoće li svijet skupiti dovoljno hrabrosti ili jasnije rečeno poniznosti i solidarnosti da krene zajedno u zelenom smjeru.

Lidija Orešković

Je li vam ovaj tekst pomogao?
Dislike 0
Pogleda: 38