Održivi gradovi – život na asfaltu

Vrijeme čitanja: 9 min

Opća globalizacija ima svoju cijenu – sve je manje netaknutih prirodnih predjela koje još nije „obilježila“ ljudska ruka pa se proglašavaju zaštićenim područjima kako bi se sačuvala njihova izvorna vrijednost i ljepota. Zbog toga stanovništvo u urbanom okruženju ima neodoljivu potrebu da povremeno pobjegne s asfalta i nahrani se izvornom energijom nezagađene prirode. No, nitko tko živi i radi u gradu ne može se trajno obraniti od „prednosti“ što nosi suvremeni način života. Zato je osmišljen novi civilizacijski pokret – održivi grad i održiva urbana infrastruktura. 

Uvod 

Kad govorimo o prirodi općenito je promišljamo kao tajanstveni biljni i životinjski svijet koji još nismo spoznali do kraja. Zato idealistički pogled na povezivanje s prirodom pobuđuje instant osjećaj duhovnog blagostanja da je zeleno samo po sebi zdravo i čisto, što potiče težnju da se skladna veza s prirodom produlji do urbanog okruženja. Za gradsku čeljad to znači obogatiti urbani milje čistim izvornim sadržajima koji potenciraju zdravu prirodnu notu. U gradskim smo sredinama okruženi parkovima i fontanama, a u kući sobnim biljkama i kućnim ljubimcima koji nam u svakodnevni život unose malo prirodnog duha.

Najizravniji oblik povezivanja s prirodom u ovo tehnološko doba su vikendice u koje građani bježe da uhvate malo prirodne ravnoteže i nadišu se čistog zraka. Taj odmak od gradske vreve, betona i asfalta čini dobro psihičkom i fizičkom zdravlju, no nema generalnog rješenja jer smo preko tjedna duboko uvučeni u svakodnevni životni vrtlog – na asfaltu.

Čovjek je počeo humanizirati i mijenjati prirodu kako bi život učinio lakšim i udobnijim. Sve oko nas prepuno je civilizacijskih tekovina nastalih na temelju tehnoloških procesa, no tim nemilosrdnim zahvatima priroda je izranjavana sa svih strana. Zato, želimo li ponovo uspostaviti s njom idealnu vezu, moramo odabrati drugi, manje popularan način – slijediti prirodni kontinuitet razvoja i stvaranja u kojemu čovjek kao odgovorna vrsta mora poštivati njene zakone.

Grad do grada

Grad je najupečatljiviji simbol ljudskog stvaralaštva. Prvobitne male zajednice prerastale su u naselja tek nakon nomadskog doba, kad su ljudi počeli uzgajati jestivo bilje blizu naseobina, a većina gradova starih civilizacija odraz je različitog pristupa strukturi, izgledu i funkcioniranju naseljenih područja. Gradovi su se kroz povijest razvijali ovisno o geografskom položaju, kulturi i dostupnim tehnološkim otkrićima. U starim legendama opisuju se kao izuzetna mjesta. Troja, Babilon i Rim predstavljaju za zapadnu kulturu ljudsku moć, mudrost, kreativnost…

Ocem planiranja zapadnih gradova smatra se drevni grčki arhitekt i matematičar Hipodam, čije urbanističke planove po geometrijskoj shemi karakterizira red i pravilnost, s impresivnom širokim središnjim prostorom – agorom. Planirao je Rodos i Atenu, luku Pirej, a njegovom metodom građeni su brojni antički gradovi. Aleksandrija je sjajan primjer mediteranskog urbanizma, a i Rimljani su imali izvrstan smisao za logično planiranje i praktičnost. Posebno su se istakli u gradnji vodovoda i sustava grijanja. Srednjovjekovni gradovi često su podizani na brežuljcima i bili su opasani zidinama radi obrane od neprijatelja. Uz velikaše u njima žive trgovci i obrtnici, potomci seoskog stanovništva koji napuštaju svoja dobra privučeni mirisom grada. Varošani su živjeli u uskim visokim dvokatnicama, građenim od drva ili grubog kamenja, a mračnim su ulicama patrolirali stražari zaduženi za čuvanje noćnog mira. S razvojem trgovine intenzivnije se grade ceste i mostovi kako bi se obrtnička roba mogla prevoziti do kupaca. U renesansnom razdoblju život u gradu oživljava, razvija se manufaktura i pridaje veća pozornost kulturi i umjetnosti. Više se pažnje posvećuje urbanom planiranju i stilu, grade se raskošni dvorci, velebne palače, uređuju bogati vrtovi, trgovi… Renesansna arhitektura najbolje je očuvana u talijanskim gradovima poput Firence i Bologne.

U razvijenim zapadnim zemljama urbanističko je planiranje prošlo kroz razne faze, dok tijekom posljednjih dvjesto godina nije postignut neki opći konsenzus. Početkom XIX. stoljeća razvija se industrijalizirani grad, gdje kontrolu drže uglavnom tvorničari i imućnija elita, a onda oko 1900. počinje pokret koji želi građanima osigurati zdravije okruženje. U Engleskoj je sagrađeno nekoliko gradova po konceptu garden cities, gdje prevladavaju obiteljske kućice s vrtovima, kao što su Letchworth i prvi svjetski grad vrtova – Welwyn Garden City. No, to su bila mala naselja s desetak tisuća stanovnika i taj se koncept nije mogao primijeniti na velike gradove.

Unatoč dugoj povijesti urbanizma i specifičnim karakteristikama razvoja gradova kroz razne epohe, urbano planiranje kao struka postoji stotinjak godina. Modernizacija gradske površine započela je tek u dvadesetim godinama prošlog stoljeća prema Le Corbusierovoj ideji o obnovi središta Pariza, ali snažan urbani razvoj počinje tek nakon Drugoga svjetskog rata poslije silnih razaranja. To je bila idealna prilika za moderniziranje, no gradilo se nekvalitetno i od jeftinih materijala. Kasnih šezdesetih i sedamdesetih shvatilo se da takva državno dirigirana gradnja ide na štetu komunalne zajednice pa se Europa vraća individualnoj gradnji.

U današnjem urbanizmu glavnu ulogu preuzima održivi razvoj jer životne navike i potrošnja uništavaju prirodne resurse i ekosustave. Gradovi postaju zagađeni toplinski otoci, raste raslojavanje ljudi i društvena nejednakost, povećavaju se moralne kontradikcije i sve je uočljiviji pogibeljni utjecaj klimatskih promjena. Zato se mnogi urbanisti zalažu za razvoj održivih gradova, što podrazumijeva kontinuirano poboljšavanje socijalnog i ekološkog stanja. Sintagma održiv grad znači učinkovito iskorištenje zemljišta, dobar protok automobila uređenim gradskim prometnicama, učinkovito postupanje s prirodnim resursima, manje zagađenja i otpada, obnovu prirodnih sustava, održivu gradnju, kvalitetno stanovanje u sigurnom okruženju, zdravu socijalnu ekologiju, održivu kružnu ekonomiju i očuvanje lokalne kulture.

Urbani identitet

Grad daje identitet ljudima koji u njemu žive i ljudi daju identitet gradu u kojem žive, pa tako urbana sredina postaje odraz ljudskih potreba i vrijednosti. Svaka urbana cjelina ima svoje posebnosti. Gradovi s krajnjeg istoka našeg planeta uvelike se razlikuju od europskih metropola, a američki su opet potpuno drukčiji svijet, odraz svega što se stoljećima zbivalo i razvijalo na novom kontinentu. Njujorčani kažu da je njihov grad neponovljiv. Gradovi poput Chicaga, Los Angelesa i New Yorka ne mogu se usporediti s Londonom, Parizom, Rimom, Tokyom, Singapurom ili Sydneyjem. Velika je razlika i između sjevera i juga – hladni Helsinki ili Stockholm imaju potpuno drukčiji mentalitet od vrućega južnoameričkog Rio de Janeira ili Buenos Airesa. Identitet grada ovisi i o povijesnim i kulturnim previranjima. Zato su gradovi na razmeđima bogatiji jer su bili podložni utjecajima različitih etničkih kultura, što je ostalo utkano i u njihovo građevno tkivo.

Vrlo je bitan i relacijski identitet koji se određuje prema ekonomskim, znanstvenim i kulturnim poveznicama grada i ljudi, o čemu ovisi kako ćemo živjeti i djelovati u njemu i čime će sam grad označiti svoje mjesto i važnost na globalnoj listi gradova. Svaku gradsku jezgru obilježavaju poslovno i trgovačko središte, znanstvene, obrazovne i kulturne institucije, stambene četvrti, zabavni objekti i sportski tereni… Kako bi građani i turisti dobili pregled i nužne informacije o svim gradskim institucijama i sadržajima, bitan je i jasan vizualni identitet. Odličan primjer za to je grad Pula. Za njegovu turističku zajednicu dizajnerski studio Parabureau izradio je vizualni identitet koji je na Rebrand 100 Global Awardsu 2010. godine proglašen najboljim. Uspješni projekt Pula je više važna je potvrda profesionalnog i promišljenog brendiranja grada u svrhu turističke, kulturne i općedruštvene promocije.

U većim gradovima nužna je dobra koordinacija svih javnih službi kako bi složeni organizam mogao funkcionirati i razvijati se prema rastućim potrebama, a uredan izgled je privlačna komponenta koja mami turiste i širi priču o novootkrivenom kulturno-povijesnom miljeu.

Važnu ulogu ima i prirodni identitet grada, njegova bliža okolica, specifične geografske i topografske karakteristike. Prirodno okruženje može biti dobar turistički mamac ako se iskoriste njegova specifična obilježja koja je kreirala priroda.

Unatoč sustavnoj brizi o održavanju i normalnom funkcioniranju velikih modernih gradova postoje i nekontrolirani faktori jer u metropolama žive ljudi različitih mišljenja, interesa i stavova o pojedinim vrijednostima. Zato uređene fasade preko noći osvanu išarane grafitima, nađu se unakažene skulpture, porazbijane ulične svjetiljke… To uglavnom čine ljudi koji se ne mogu identificirati sa sredinom. Posljednjih godina vodi se povećana briga o porastu kriminala pa se u svijetu provodi tzv. program design-out crime pri uređenju pješačkih zona s privlačnim sadržajima.

Održiva infrastruktura

Gradske prostore treba redovito održavati da svako stablo i travka pokraj klupe u parku slobodno dišu punim plućima. U gradu nam ne treba zelenilo kao kazališna kulisa uz preuske pločnike zakrčene automobilima ni loša, rasipna ulična rasvjeta. Prirodu treba vratiti u grad na prirodan način. Ono što je pojelo betoniranje valja pametno nadomjestiti jer grad je živ organizam koji mora imati normalan puls. Svježe zelene oaze treba ugraditi u urbano tkivo kao skladan kontrast sivom kamenu, staklu i cigli. Baš zbog toga u svjetskim se metropolama posvećuje velika pažnja ekološki podobnoj gradnji novih stambenih niskoenergetskih naselja i javnih gradskih zdanja, modernom razvoju i opremanju gradske infrastrukture, očuvanju zelenila i ozelenjavanju slobodnih površina. Otvaraju se studiji o održivoj gradnji, u škole i vrtiće se uvode ekološki programi, a na temelju suvremene pejsažne arhitekture već postoje nove industrijske grane koje razvijaju široku paletu proizvoda od materijala i tehnologija za održivu gradnju, modernu ekološku rasvjetu, ozelenjavanje ravnih krovova i fasada, tehnološki unaprijeđeno prometno i signalno znakovlje…

Tom području pripada i održiva urbana infrastruktura, koja obuhvaća javni prijevoz, distribuciju energenata, opskrbu vodom i kanalizaciju, održavanje zgrada, povezivanje zelenih prostora s prirodnim koridorima. Sve to unapređuje život u gradu, uz smanjenje individualnog ekološkog otiska (engl. footprinta). Održivost se primjenjuje na sve – od održavanje zgrada i javnih površina do uređenje ulica i prometa, sve kroz zelenu infrastrukturu koja naglašava prirodni okoliš i njegovu zaštitu pri planiranju zemljišta te pejsažni urbanizam koji ističe važnost krajolika i iskorištava njegove potencijale pri organiziranju i unapređenju gradskog života.

Zelenilo do krova

U zelenom gradskom okružju čovjek se može povući u mir, prošetati se tijekom radnog predaha i odmarati se u slobodno vrijeme. Na uređenim javnim površinama prevladavaju travnjaci, no najzahtjevniji hortikulturni projekti su parkovi. I to ne samo oni u središtu grada. Parkove treba uređivati i oko stambenih naselja. Arhitekti naglašavaju da je za kvalitetan život u gradu nužna povezanost čovjeka i prirode. Kad je pak riječ o obiteljskim kućama, tu se mogu naći svakakve kombinacije – pokoja voćka, cvjetnjak, gredica s povrćem… Rjeđi su gradski vrtovi čije je uređenje prepušteno stručnjacima no, bitno je da se pri svakoj gradnji vodi računa o nadoknadi zelenog raslinja.

U Njemačkoj, na primjer, gradnjom uništene stotine hektara zelenih površina nadomješćuju se ozelenjavanjem krovova. Zeleni krovovi igraju bitnu ulogu u održivom graditeljstvu jer se travnjak ili livada uzeti zemlji gradnjom vraćaju na krov, koji se može urediti i kao ugodno mjesto za boravak. Krovna vegetacija i podloga upijaju kišu pa se rasterećuje gradska kanalizacija. Jasno, pri gradnji zelenih krovova treba poštivati propise vezane uz statiku i zaštitu od požara, a hidroizolacija mora biti besprijekorno izvedena do posljednjeg detalja. No, kad napravite dugoročnu računicu, zeleni se krov višestruko isplati jer znatno pojačava toplinsku izolaciju kuće pa zimi sprečava gubitak topline, a ljeti osvježava i zgradu i okoliš, smanjuje koncentraciju smoga, unosi u urbane prostore više kisika, privlači ptice i kukce baš kao i vrt na zemlji. Osim toga, postoje i sustavi za skupljanje kišnice, za koju se ugrađuje paralelni vodovod tako da se može iskoristiti za pranje jer je za to kvalitetnija od tvrde vode. Postoje dva sustava – intenzivno i ekstenzivno ozelenjavanje. Intenzivno pretvara krov u pravi vrt i primjenjuje se samo na ravnim krovnim površinama, no takav pokrov više košta i zahtijeva stalnu njegu, dok se ekstenzivno ozelenjavanje lakše održava, ima podjednake tehničke prednosti, a može se postaviti na ravni i kosi krov.

Kad se zna koliko koštaju popravci ravnih krovova puno je pametnije i isplativije napraviti dugoročni program kakav je naprimjer donio gradonačelnik Chicaga, koji je promijenio mikroklimu cijelog velegrada pretvorivši prostrane ravne čikaške krovove u mirisne livade.

Novi svjetski trend je i ozelenjavanje fasada, a u tom je području najpoznatiji francuski arhitekt Patrick Blanc, koji je vertikalne vrtove posadio na brojne fasade javnih zgrada ne samo u Francuskoj nego i u Španjolskoj, Singapuru, Tokyu… I Australci oblače fasade u zeleno, ali po drukčijem sustavu – fytogreen i fytowall, a Kanađani ugrađuju zelenilo na fasade u kasetama.

Trgovi, parkovi, klupe…

Grad bez trga ne postoji jer otvoren prostor u središtu je njegovo srce od kojeg se granaju žile kucavice. Planiranju i uređenju trgova posvećuje se odvajkada posebna pažnja jer to su mjesta okupljanja, javnih nastupa… a u najnovije doba i nova se godina dočekuje na središnjim trgovima koji bliješte poput dragulja puni ljudi pa u tim trenucima cijeli grad zaista zrači pozitivnom energijom. Parkovi su pak pluća grada i što ih je više gradski je organizam zdraviji. Trgovi i parkovi su svojevrsna turistička razglednica pa ih treba redovito održavati jer dotjeran izgled mami turiste koje pri razgledavanju kulturno-povijesne baštine posebno privlače ugodna mjesta za odmor. Uređeni gradski prostori moraju biti i funkcionalno opremljeni. Uz njegovano zelenilo i vodoskoke treba postaviti udobne klupe, košarice za smeće, pregledne gradske mape, dotjerati tramvajske i autobusne stanice, urediti nogostupe i pješačke zone, postaviti držače za bicikle, javne zahode…

Studio A1 Format dizajnerice Ade Kezić već godinama dizajnira urbanu opremu poput klupa i stolova za parkove i trgove, autobusna i tramvajska stajališta. Posebno je zanimljiv njihov minimalistički sustav Trisq, zasnovan na oblicima slova L i U koji su različite debljine čime se dobivaju raznolike površine uz naglašenu ljepotu toplog drva. Uređeni i funkcionalno opremljeni gradski prostori najbolji su pokazatelj stupnja kulture i razvoja.

Sigurnost, javna rasvjeta, zaštita…

Sigurnost života u gradu uvelike ovisi o dobroj javnoj rasvjeti jer noću mračne ulice i parkovi sve češće postaju nesigurna mjesta. A baš to uvelike prazni gradsku blagajnu jer se od ukupne količine električne energije najviše utroši na osvjetljavanje javnih prostora. Nasreću, u većini gradova obične rastrošne najčešće monokromatske natrijeve žarulje zamjenjuje ulična LED-rasvjeta. Ekološka je,  troši vrlo malo energije, a u kombinaciji sa solarnim panelima može sama sebe isplaćivati. Svjetiljka koja se opskrbljuje iz obnovljivih izvora može svesti potrošnju javne rasvjete čak na petinu klasične.

Promet

Kao što gradski život nije moguće zamisliti bez rasvjete, nezamisliv je i bez semafora, o kojima ovisi protočnost i sigurnost prometa, a uz semafore su nužni i prometni znakovi te ispravni putokazi kako za vozače tako i za pješake. Valja urediti pločnike za pristup osobama u invalidskim kolicima, šetnice i biciklističke staze.  Gradski prsten obuhvaća i industrijske predjele, skladišta, transportne kolodvore… Zato je pri planiranju gradova bitno gospodarenje zemljištem, treba odrediti zone i funkcije, dobro regulirati promet i voditi računa o tempu razvoja. Jer, urbanistički planovi i oni koji ih donose odgovorni su za sve – lokalni identitet, poštivanje baštine, pješake, javni promet, komunalne službe i obranu od prirodnih opasnosti.

Urbanistički uspješno riješen prometni sustav u gradu i izvan njega može donijeti mnogo koristi gradskom zaleđu i okolici. Dobro planirani smjerovi smanjuju prometna zagušenja, ljudima koji žive u udaljenijim predjelima omogućuju brži prilaz gradu, čime se sprečava bespotrebno rasipanje energije i novca te gubljenje vremena na dolazak i odlazak s posla. U ekstremnim uvjetima poplave, požara, potresa treba osigurati pravce za hitnu i sigurnu evakuaciju iz gusto naseljenog središta. Prihvatna skloništa i prostori mogu se opremiti najpotrebnijom opremom za iznenadna stanja. Mnogi gradovi imaju dobro organiziran i taj segment.

Zaključak

Svaki grad danas kažemo ima svoj osobni karakter, skoro moralnu vrijednost, kroz svoj razvoj privlači ljude koji prepoznaju tu vrijednost. Svojim životom i interakcijom nijansiraju tu vrijednost, obogaćuju je i sposobni su je višestruko mijenjati. Grad je složeno i živo tkivo pa oni koji njime gospodare moraju voditi brigu o cijelom organizmu, na način da djeca današnjih stanovnika požele ostati u njemu i održivo se ostvarivati u vlastitom životu ne razarajući pri tome resurse koje su dobili tek na posudbu od sljedećih generacija, a posebno da mogu zadovoljiti iskonsku potrebu za vezu s prirodom i bez da moraju bježati iz grada!

Lidija Orešković

Je li vam ovaj tekst pomogao?
Dislike 0
Pogleda: 26
Izbornik