Opća globalizacija ima svoju cijenu – sve je manje prirodnih predjela koje nije unakazila ljudska ruka. Zbog toga gradsko stanovništvo bježi s asfalta da se nahrani energijom nezagađene prirode. No, u gradu se nitko ne može trajno obraniti od svega nepoželjnog što nosi suvremeni način života. Zato je osmišljen novi civilizacijski pokret – održivost.
Boravak u prirodi pobuđuje osjećaj da je zeleno zdravo i čisto, što potiče težnju da se veza s prirodom produlji do urbanog okruženja. U gradskim smo sredinama okruženi parkovima i fontanama, a u kući sobnim biljkama i kućnim ljubimcima koji nam u svakodnevni život unose malo prirodnog duha. Sretnici koji imaju vikendice mogu nakratko pobjeći da se nadišu čistog zraka i uhvate malo prirodne ravnoteže. Odmak od gradske vreve, betona i asfalta čini dobro psihičkom i fizičkom zdravlju, no nema generalnog rješenja jer smo preko tjedna duboko uvučeni u životni vrtlog – na asfaltu.
Čovjek je počeo mijenjati prirodu kako bi mu život bio lakši i udobniji. Sve oko nas prepuno je civilizacijskih tekovina no tim tehnološkim zahvatima priroda je izranjavana sa svih strana. Zato, želimo li ponovo uspostaviti s njom idealnu vezu, moramo odabrati drugi, manje popularan način – slijediti prirodni kontinuitet razvoja i stvaranja u kojemu čovjek mora poštivati njene zakone (https://www.eea.europa.eu/hr/articles/odrzivi-gradovi-preobrazba-urbanih-krajobraza-europe).
Dugi put do grada
Prvobitne zajednice prerastale su u naselja tek kad su ljudi počeli uzgajati jestivo bilje, a gradovi starih civilizacija odraz su različitog pristupa strukturi i funkcioniranju naseljenih područja. Gradovi su se kroz povijest razvijali ovisno o položaju, kulturi i dostupnim tehnološkim otkrićima. Sjajan primjer mediteranskog urbanizma je Aleksandrija, a i Rimljani su imali izvrstan smisao za logično planiranje. Posebno su se istakli u gradnji vodovoda i sustava grijanja. Srednjovjekovni gradovi bili su opasani zidinama radi obrane od neprijatelja. S razvojem trgovine intenzivnije se grade ceste i mostovi kako bi se roba mogla prevoziti do kupaca. Tijekom renesanse život u gradu oživljava, razvija se manufaktura i pridaje se veća pozornost umjetnosti. Početkom XIX. stoljeća razvija se industrijalizirani grad, a početkom XX. stoljeća počinje pokret za zdravije okruženje. U Engleskoj se javlja koncept garden cities, gdje prevladavaju obiteljske kućice s vrtovima, a u okružju Bologne grade se naselja obiteljskih kuća s kompletnom infrastrukturom. Ipak, urbano planiranje kao struka postoji tek stotinjak godina. Modernizacija gradova započela je oko 1920. prema Le Corbusierovoj ideji o obnovi središta Pariza, ali snažan urbani razvoj počinje tek nakon Drugoga svjetskog rata poslije silnih razaranja. To je bila idealna prilika za moderniziranje, ali gradilo se užurbano i nekvalitetno. U današnjem urbanizmu glavnu ulogu preuzima održivi razvoj jer životne navike i potrošnja uništavaju prirodne resurse i ekosustave. Gradovi postaju zagađeni toplinski otoci, a sve je uočljiviji i pogibeljni utjecaj klimatskih promjena. Urbanisti se zalažu za razvoj gradova s manje zagađenja i otpada, za obnovu prirodnih sustava, održivu gradnju i očuvanje lokalne kulture i to ne od jučer… (https://hrcak.srce.hr/file/176773)
Urbani identitet
Svaka urbana cjelina ima svoje posebnosti. Gradovi s krajnjeg istoka našeg planeta uvelike se razlikuju od europskih i američkih. Njujorčani kažu da je njihov grad neponovljiv. Točno, Chicago, Los Angeles i New York ne mogu se usporediti s Londonom, Parizom, Rimom… Tokyom. Velika je razlika i između sjevera i juga – hladni Helsinki ima potpuno drukčiji mentalitet od vrućega Rio de Janeira. Identitet grada ovisi i o povijesnim i kulturnim previranjima. Zato su gradovi na razmeđima bogatiji jer su podložni utjecajima različitih kultura.
Vrlo je bitan i relacijski identitet, a za to je najbolji domaći primjer grad Pula. Za njegovu turističku zajednicu dizajnerski studio Parabureau izradio je vizualni identitet Pula je više koji je na Rebrand 100 Global Awardsu 2010. godine proglašen najboljim. (https://www.pula.hr/hr/rad-gradske-uprave/projekti/projekti-u-tijeku/kampanja-pula-pet-plus/)
U gradovima je nužna dobra koordinacija svih javnih službi kako bi složeni organizam mogao funkcionirati i razvijati se prema potrebama. Važnu ulogu ima i prirodni identitet, njegova bliža okolica može biti dobar turistički mamac. Unatoč sustavnoj brizi o održavanju i normalnom funkcioniranju mnoge uređene fasade preko noći osvanu išarane grafitima… To uglavnom čine ljudi koji se ne mogu identificirati sa sredinom. Posljednjih godina vodi se povećana briga o porastu kriminala pa se u svijetu provodi tzv. program design-out crime, odnosno uređenje pješačkih zona s privlačnim sadržajima (https://www.lapdonline.org/design-out-crime/).
Zeleno od temelja do krova
U gradu nam ne treba zelenilo kao kazališna kulisa. Ono što je pojeo beton valja osvježiti zelenim oazama ugrađenim u urbano tkivo, kao kontrast sivom kamenu i cigli. Zbog toga se u svjetskim metropolama posvećuje velika pažnja ekološki podobnoj gradnji niskoenergetskih naselja i javnih zdanja, modernom razvoju i opremanju gradske infrastrukture. U škole se uvode ekološki programi, a već se razvija i široka paleta proizvoda za održivu gradnju i ozelenjavanje. Sve to unapređuje život u gradu, uz smanjenje individualnog ekološkog footprinta.
U zelenom gradskom okružju čovjek se može odmarati. Iako prevladavaju travnjaci najpoželjniji su parkovi koje treba uređivati i oko stambenih naselja. U Europi i Americi uništene zelene površine nadomješćuju se ozelenjavanjem krovova koji igraju bitnu ulogu u održivom graditeljstvu. Zemlji oteti travnjak vraća se na krov, gdje vegetacija i podloga upijaju kišu pa se rasterećuje gradska kanalizacija. Zeleni se krov višestruko isplati jer znatno pojačava toplinsku izolaciju kuće pa zimi sprečava gubitak topline, a ljeti osvježava zgradu i okoliš te smanjuje koncentraciju smoga. Novi svjetski trend je ozelenjavanje fasada, a u tom je području najpoznatiji francuski arhitekt Patrick Blanc, koji je vertikalne vrtove posadio na brojne fasade javnih zgrada širom svijeta (https://www.verticalgardenpatrickblanc.com).
Rasvjeta i sigurnost
Održivost se primjenjuje na sve od održavanje zgrada i javnih površina do uređenje ulica i prometa. Sigurnost života u gradu uvelike ovisi o dobroj javnoj rasvjeti jer mračne ulice i parkovi sve češće postaju mjesta zločina. A baš to uvelike prazni gradsku blagajnu jer se najviše električne energije utroši na osvjetljavanje javnih prostora. Nasreću, u većini gradova rastrošne žarulje je zamijenila ekološka ulična LED-rasvjeta. Troši vrlo malo energije, a u kombinaciji sa solarnim panelima može svesti potrošnju čak na petinu klasične javne rasvjete. (https://www.energyplus.hr/o_led_javna.php)
Gradski je život nezamisliv je bez semafora i prometnih znakova o kojima ovisi protočnost prometa i sigurnost vozača i pješaka. Uz to valja urediti i pločnike za pristup osobama u invalidskim kolicima, šetnice i biciklističke staze. Gradski prsten obuhvaća i industrijske zone pa pri planiranju treba voditi računa i o tempu razvoja. Zbog klimatskih promjena sve su češće i prirodne nepogode, zato treba osigurati rute za hitnu evakuaciju i prihvatna skloništa. Ukratko, svaki grad ima svoj osobni karakter, ali je složeno živo tkivo pa oni koji njime gospodare moraju voditi brigu o cijelom organizmu.
Lidija Orešković